utorak, 01.01.2008.

hELp

Prvo mali preokret. Aqua od sada ima braću blizance. Danny ostaje, ali ubacujem i Dougieja. Ostalao se ništa ne mijenja.
Tražim još jedan muški lik, važan za priču!




Osjetila sam hladanu i zastrašujuću struju u zraku. Pogledala sam prvo Alice koja je nepomično i beživotno ležala na tvrdom i hladnom kamenom podu. Taj me prizor užasno plašio. Skrenula sam pogled na Meg, koja me još uvijek gledala s istim izrazom lica. Činilo se da ju nije briga ni za što. Hladnokrvno se osmijehnula. Prošli su me trnci, a ona struja i napetost nikako da nestane. Činilo se kao,kao... kao da me smrt promatra i samo čeka da učinim neku malu, sitnu pogreškicu ,pa da me dokrajči. Zapuhao je nagli vjetar iako nisam znala odkuda dolazi, jer ipak... bili smo u spilji, a jedini mogući izlaz bio je pred nama. Iz njega su dolazile zrake sunca... Zapuhao je još jednom i ugasio baklju koja je stajala čvrsto prikovana za zid. Ugasio se i zadnji izvor svijetla. Ponovo sam osjetila nelagodu. Vjerojatno zbog Meg. Ne, zbog nje se nisam osjećala sigurno kako sam trebala, osijećala sam se prestrašeno.
-Aqua, please daj da ti objasnim!!- vikala je Meg iz sveg glasa dok me trčećim korakom dostizala. Glas joj je još par sekundi duboko odzvanjao u unutrašnjosti spilje. -Što?? Objasnit ćeš mi zašto si mi ubila obitelj??Haa?- pokušala sam joj odgovoriti sa što više hladnokrvnosti, ali iz mojih usta je izašao samo tanki prestravljeni, drhtavi glasić.
- Sad me dobro slušaj!- viknula je i uhvatila me čvrsto za ramena. -Hej, pusti me!- pokušavala sam se izmigoljiti iz njenog stiska. - Aqua, Alice nije bila tvoja obitelj! Ona je Sarlenina pristaša! Uhodila te već neko vrijeme! I ona nije mrtva, već samo onesvještena, jer je ona duh!! Moramo doći do izlaza prije nego se osvijesti, ok?-
-Prokleta istina- opsovala sam na glas.
- Čekaj malo.... Ako Alice nije moja obitelj, to znači da sam ja Aqua,a ne Tamara?-
-That's right- rekla je Meg -A sad put pod noge.-

*******

Žurili smo prema izlazu. Misli su mi se miješale... smrt ili život. Zašto umiremo od želje za životom kad živimo samo da bi na kraju umrijeli? Ljubav ili bol... Ljubav je samo bol i igra slomljenih srca. Sreća ili tuga... Sva sreća se može pretvoriti u tugu.
Kad bih se barem na trenutak mogla maknuti od svih tih problema ili zaboraviti, biti ponovo malo, bezbrižno dijete koje ne mari za brige u uživa u svemu što život pruža. Da, željela sam slobodu. Sada više nego ikada, ali u ovom trenutku trebala sam spasiti Dannyja, sve svoje prijatelje i osvetiti se Sarleni.
-Gledajte, ondje je izlaz!- viknuo je James prstom kažući prema izvoru jake žute svijetlosti. Njegov glas popunio je tu tišinu koja je trajala već pola sata. Potrčali smo prema izlazu, a ona svjetla točkica je svakim našim korakom postajala veća i veća.
-Meg, imam pianje za tebe.- rekla sam trčeći još brže da ju dostignem.
-Da??- pogledala me s jednom uzdignutom obrvom.
-Ko te je poslao?... Mislim, da me zaštitiš?- pitala sam ne znajući hoće li odgovoriti. Zavladala je mrtva tišina. Moglo se čuti samo tapkanje naših nogu po hladnom kamenom podu. - ON.- odgovorila je poslije dugo vremena.-Lord Voldemort.-
Nisam više ništa pitala, ali u sebi sam umirala od znatiželje. U djelovima spilje još su uvijek odzvanjale riječi
-Lord Voldemort-

*******

Stigli smo do izlaza. Zaustavila sam se par metara prije kako bih došla do zraka.
-Konačno!- rekla je Meg i duboko uzdahnula. Vidjelo se da je i ona bila umorena od trčanja iako ona to nikad ne bi priznala.
-Društvo, može mali odmor?- upitala sam. -Naravno- rekli su uglas.
Samo što su to rekli pred izlazom se stvorio duh, Alicein duh. Izgledala je odvratno. Jedno joj je oko bilo smješteno skoro kraj usta, nos joj je stajao u stranu, nije imala jedno uho...
-Što želiš?- vrisnula sam na nju.
-Ubiti vas!!- rekla je kreštavim i zastrašujućim glasom. Meg mi je dobacila štapić i viknula -Hajde, ovo je tvoja prilika!!- Još mi je kimnula glavom u znak ohrabrenja. Duboko sam udahnula. -Avada Kedavra- viknula sam i debeli zeleni mlaz svjetlosti pogodio je Alice.
-Idemo- viknula sam nakon što je Alice pala na zemlju. Požurili smo van iz spilje.

*******

Našli smo se pred Sarinom kućom. Sunce je još jako sjalo,a njegovi traci još su se igrali po krovovima kuća.
-Aaaaaaaaaaa!- začuo se stravičan urlik iz kuće. Potrčala sam što sam brže mogla. Sada nije bilo vremena za razmišljanje, moji su prijatelji u pitanju.
-Što se dogodilo??- vikala sam čim sam upala u kuću. Uletjela sam kao neki manijak u horor filmovima.
Ann je dotrčala do mene plačući. -Ann, Ann što se dogodilo?- upitala sam ju. Nato me ona povukla za ruku i dovela do kuhinje. Meg i James su nas slijedili trčeći.
-Vraćaj se ovamo glupačo!- Merry je urlala kroz prozor. Bila je na rubu živaca. Na kuhinji je falilo pola zida. Ray i Sar skrivali su se iza srušenog kuhinjskog stola. Mogla sam vidjeti da je Merry vikala na Sarlenu koja je zadovoljno letjela na svojoj metli ostavljajući nas iza.
Tada mi je sinulo... Još nisam vidjela Dougieja.
- Gdje je Dougie?- nitko nije odgovarao,a Ann je još jače zaplakala.
-Gdje je Dougie? Odgovorite mi!! Molim vas!!Dougie, Dougie?- počela sam se histerično derati i prevrtati cijelu kuću nadajući se da je tamo. Ali nije bio. Sarlena je otela i mog drugog brata.
-Ne!!!- počela sam vikati. Suze nisam mogla ,ali nisam ni željela zaustaviti.
-Zašto?? Zašto?- vikala sam za njom.
Merry i Meg su me bezuspješno tješile. - Ja, ja vam donosim nesreću, svima. Moram otići. Ne želim da mi i vas oduzme.- plakala sam još jače.

*******

-Aqua?- upitala je Merry. Sjedila sam na mekom krevetu gledajući na plavo noćno nebo obasjano zvijezdama pitajući se gdje su sada moja braća, Sean, Black Lightning...
-Aqua?- Merry je ponovila. Okrenula sam se prema njoj i pogledala je u oči kako bi shvatila da je slušam. -Našla sam ovo na mjestu gdje je Sarlena... gdje je otela Dougieja.- rekla je i suza joj je skliznula niz obraz. Ne sjećam se da sam ikada vidjela Merry da plače. Na brzinu je obrisala suzu i dala mi malu ceduljicu koju je cijelo vrijeme držala u ruci.
-Dođite danas u ponoć u Srebrnu Kulu,
Ako ikada želite vidjeti svoje prijatelje žive!
-
pročitala sam na glas i osjetila kako me nešto steže oko srca. Bol, sva bol koju mi je ta vještica nanijela bez razloga. Osvetit ću joj se pa neka ona pati.
Merry me gledala zabrinutim pogledom. -Što je? Danas idemo do Srebrne Kule.- naredila sam. Odjednom me obuzeo val ljutnje. Znala sam što trebam. Dokrajčiti Sarlenu, zauvijek.





E pa ljudi nadam se da vam se sviđa post. Napisala sam ga isključivo zato jer me Meg natjerala i nije mi žao.
Svima puno pusa i Happy New Year!


14:25 | Komentari (25) | Print | ^ |

četvrtak, 08.11.2007.

...

--- Who am I?? I just want to be wath I am!!---

Žurili smo mračnim hodnicima. Sve što se moglo čuti bilo je kapljanje kišnice koja je stvarno ne znam kako dospjela u tako duboke djelove zemlje. Jedini izvor svjetlosti bio je upaljač moje sestrične Alice. Još uvijek nisam bila sigurna što se stvarno događa. Mislila sam da će mi glava eksplodirati zbog svih novih saznanja. Ja, ja sam bila Sarlenina pokćerka?? Ali, zašto mi onda Merry nije rekla ništa o tome?? Bila sam sva zbunjena... željela sam u tom trenu biti netko drugi, da se bar na sekundu odmorim od svog života i svojih problema. Na oči su mi navrle vrele suze koje su needugo zatim počele kliziti po mome licu. Samo sjećanje na mog brata, na izgubljene prijatelje... i to se dogodilo samo zato jer je neki tamo kreten napravio veliku pogrešku ostavljajući Sarlenu. Napravio je pogrešku koja je sada zakomplicirala budućnost većini teenagera, ali i cijelom čarobnjačkom svijetu. Tada se u meni probudilo zlo, želja da ubijem... zašto da mi ispaštamo zbog Angusove pogreške?? Što bi se dogodilo da ne uspijemo zaustaviti Sarlenu?? Što bi bilo sa svijetom??

Iz mojih me misli probudilo malo svjetlucavo zeleno svjetlo koje sam izgleda samo je zapazila i to krajičkom oka. Par minuta poslije več smo hodali prema izlazu. Svjetlost na njemu bila je jaka, skoro zasljepljujuća. - Avada Kedavra!! - izderao se ženski glas. Prije mala zelena svjetlost pretvorila se u dugačaki, široki mlaz i pogodila Alice. Pogodila ju je prije nego što je uspjela reagirati. TO je trajalo samo par minuta iako se činilo kao da traje cijelu vječnost. - Alice!! - viknula sam i potrčala prema njoj. Prvo je nepomično stajala, mislila sam da će se trznuti. Ali, nakon par minuta pala je na zemlju totalno hladna, mrtva. Ne opet!! - Tko si ti?? Zašto si to učinio Alice??- Okrenula sam se prema mjestu s kojeg je došla ta svjetlost. Bilo je vrlo mračno u tom kutu i nisam mogla ništa vidjeti. Začula sam korake, nešto mi se počelo približavati. Što mi je bilo bliže mogla sam razabrati ljudsku figuru. - Tko si ti??- upitala sam sada malo sigurnije dok je James stajao iza mene očekujući da ta osoba reagira. To sam i ja željela, sada više nego ikada željela sam da mi se nepoznata osoba obrati. Željela sam objašnjenje. Iz mraka je tada istupila lijepa djevojka sjajnih očiju. - Ja sam Megan Nadia Fitzgerald, tvoja čuvarica.-

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


17:49 | Komentari (47) | Print | ^ |

petak, 05.10.2007.

...

--- The Easy Way Out---

Easy Way Out.mp3


James i ja sjedili smo u toj mračnoj prostoriji. Ona se žena još uvijek nagledavala u našem smjeru.
"Što joj je to tako zanimljivo buljiti u nas?" šapnula sam Jamesu u uho.
"Možda niste svjesni , ali ja vas još čujem" vikala je svojim kričavim glasom.
Nakon toga je zavladala velika tišina. Izgubila sam se u mislima. Razmišljala sam kakav bi moj život bio da sam bezjak. Vjerojatno puno lakši, ali ipak onda ne bi upoznala sve ove dobre prijatelje. A kako bi bilo da ih sad više nema, da izgube život i sve zbog one vještice.
James je pogledao na sat.
"Happy birthday" rekao je. Imala sam toliko briga da sam zaboravila da mi je rođendan.
" Nisam baš zamišljala da ću tako provesti svoj rođendan" odgovorila sam.
"Mogu li ja napraviti što da ga poboljšam" pitao je. Zagledala sam se u njegove oči. Osjetila sam toplinu oko srca. Nešto sam shvatila. Sve ovo vrijeme voljela sam Jamesa, a ne Raya.
James mi se približio i poljubio me. Nakon toga mi je objasnio kako me oduvijek volio.

Sjedili smo još pola sata, a onda sam pukla. "Što buljiš, ako si tako pametna i hrabra dođi i pokaži se!" vikala sam iz sveg glasa. Naglosam se okrenula. Ta je žena stajala iza mene.
"Ali kako..."
"Onaj kamen na zidu to je drugi prolaz" rekla je prije nego što sam uspjela postaviti pitanje.
"Zašto si nas zatvorila i tko si ti uopće?" vikala sam.
"Prvo se smiri sve ću ti objasniti. Vidiš... ja sam tvoja sestrična Alice, Sarlena me zatvorila u ovu spilju i nisam mogla naći izlaz.... sve do sada"
" Tko si ti??" rekla sam u nevjerici.
" Slušaj nisam još gotova... Ti nisi Aquamarine Lily Riddle, nego Tamara Death Moonlight i ti si Sarlenina pokćerka. Promijenili smo ti ime kako te ona ne bi mogla pronaći, a sada ti želi unštiti život."
Ja sam zinula. Što, zašto se to meni događa?? Nisam znala mogu li joj vjerovati, ali ipak što ako je ona bila u pravu.

"Znate li vi put natrag?" upitala je.
"Da." rekao je James.
" Onda požurimo" rekla je i povela nas za sobom.


11:42 | Komentari (59) | Print | ^ |

srijeda, 19.09.2007.

...

--- On the road agaiN---

Prošla su četiri dana od Dannyjevog nestanka. Svaki put kada bi čula dječji glas sjetila bi se Dana. Tek sam sada shvatila koliko mi on zapravo znači. Bila sam shrvana njegovim nestankom.

Sada smo se nalazili u kući, bolje rečeno villi mlade Sarlene (ubuduće ću za nju pisati Sar da ne bi bilo zabune!). Sjedili smo za doručkom kada sam ugledala nekog dečka kako neprestano bulji kroz prozor.

«Merry ko je ovaj?» upitala sam i pogledala u pravcu prozora.

«To je Angus.» prošaptala je Merry, ali ne dovoljno tiho da je Sar ne čuje.

«Gdje?» upitala je brzo, a Merry je samo uperila prst prema prozoru.

Angus i Sar su cijelo vrijeme buljili jedno u drugo. Čak sam vidjela kako šalju žračne poljupce.
Digla sam se od stola bez riječi i pokazala Jamesu da pođe zamnom.

Stajali smo u ogromnoj, staroj knjižnici. Prekopavala sam po policama.

«Što mi zapravo tražimo?» pitao me James.

«Sjećaš se one knjige koju je Sarlena uzela iz Hogwartsa? Mislim da je tu možemo naći!» rekla sam i nastavila tražiti.

Nakon dva sata traženja odlučili smo se malo odmoriti. Polako sam gubila nadu.

«Nikad je nećemo naći...» rekla sam tužno.

«Nemoj tako govoriti.» rekao je James i naslonio se na zid do mene. U vremenu od jedne sekunde zid ze zavrtio i mi smo upali u nekakvu pećinu. Nisam znala gdje smo. Polako sam se kretala prema naprijed čvrst držeći Jamesovu ruku. Pokušavala sam osvjetliti put šibicama iz džepa, ali bezuspješno. Stigli smo do križanja. Mogli smo lijevo ili desno. Točno u sredini stajao je natpis «Život ili smrt, tvoj je izbor. Ovo bi ti moglo biti zadnje skretanje u životu.» Gledala sam prolaze duže vrijeme i odlučila ići lijevom stranom. Šetali smo... Imala sam čudan osjećaj da me netko slijedi. Počela sam ići sve brže i brže. Stigli smo do kraja. Onde su se nalazila vrata s malim otvorom. Ušli smo u sobicu. U jednom se kutu nalazilo malo slame. Na zidovima su visjeli lanci svih veličina. Ravno ispred mene bila je mala kutijica. Otvorila sam je i izvadila bilježnicu. Počela sam čitati. Bio je to dnevnik i bio je prepun tamnih misli. Uzela sam bilježnicu i okrenula se prema vratima. Bila su zatvorena. James i ja otrčali smo do njih. Bila su zaključana. Odjednom su se na otvoru pojavila dva oka. Bila je to neka žena koju nikada prije nisam vidjela. «Neidete vi nikamo!!» vrisnula je i krv joj je počela curiti iz usta.

---NASTAVIT ĆE SE---

Image Hosted by ImageShack.us


20:27 | Komentari (55) | Print | ^ |

petak, 14.09.2007.

Obavijest

Ej ljudi... Ovako... ja neću moći pisati neko vrijeme... Zaradila sam si kaznu, so...
Pokušat ću vam komentirati postove... Plz nemojte me izbaciti iz priče...
Vraćam se za tjedan dana sa kilometarskim postom... pa se pripremite...
I ŠALJEM HUGS & KISSES TO: Merry, Meg, Alhiru, Jessici i burazima (Alexu i Nickyju) koji su djelomično krivi za moju kaznu.... grrr....
Kisskiss


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

P.S. plz posjetite blog moje frendice Lizzie, ona je nova pa...


00:46 | Komentari (6) | Print | ^ |

srijeda, 29.08.2007.

...

---I can't believe it---

«Što ćemo sad??» upitala sam Merry.

«Sar , trebamo tvoju pomoć!» rekla je Merry mladoj ženi koja je stajala do nas.

«Što???» upitali smo svi u isti glas, a Merry nas je samo pogledala onim svojim pogledom «daj zašutite».

«Naravno da ću vam pomoći. Pođite za mnom!» rekla je ljubazno mlada Sarlena.

To nije bila ona ista Sarlena koju sam ja poznavala. Nisam mogla vjerovati da je to ona. Prava Sarlena bila je hladna i bez srca ,a ova je topla i draga kao da je... kao da je... zaljubljena! Tada mi je sinulo...

«Angus...» prošaptala sam.

Nečija me ruka iznenada povukla u nekakvo grmlje. Sekundu nakon što sam zakoračila u grmlje iza mene je proletjela ona prava Sarlena. Nebo je skroz pocrnilo bez obzira što je bilo rano jutro.

«Merry gdje je Angus?» pitala sam.

«Tko?»

«Angus... ma znaš... onaj tip kojeg je Sarlena voljela.»

«Ah... on. Pa... još ga nije upoznala.» rekla je Merry.

«Mislim da smo sad sigurni.» rekla je mlada Sarlena, tako da nisam stigla ništa više pitati Merry.

Izašli smo iz zaklona. Krenuli smo prema Merrynoj kući. Odjednom sam začula neki smijeh. Sarlena je letjela prema nama. Počeli smo bježati. Brzo je proletila kraj nas i zgrabila Dannyja.

«Ne!!» vrisnula sam.

--- NASTAVIT ĆE SE---

Image Hosted by ImageShack.us





12:51 | Komentari (20) | Print | ^ |

petak, 03.08.2007.

...

---Time Switch---

«Ali kako?? Pa ti si mlada!! Kako ti mozes biti moja prabaka??»

«Dobro me slusajte jer vam necu ponavljati!! Dosla sam iz proslosti. Dobila sam zadatak da pomognem tebi i tvojim prijateljima poraziti Sarlenu!!»

Okrenula sam se Jamesu koji je jaukao od bolova. Nisam ga mogla gledati u takvome stanju.

«Idem po bolnicarku» , rekla sam.

«Ne Aqua, stani! Vec je kasno i vi ne biste smjeli biti izvan dvorca, a i ti mu moze pomoci, sama.»

«Sto?? Ali kako??»

«Ti imas ulogu iscjeljiteljice.»

«Koga??»

«Cula si me! Ovo se i prije dogadalo, znate??»

«Da, ali…»

«Nema ali. Morate poci sa mnom u proslost i ondje poraziti Sarlenu kako se ovo ne bi vie dogadalo. Sada je ona mnogo snaznije nego u proslosti!»

Koliko informacija u samo pet minuta. Nisam mogla vjerovati.

«Kako da pomognem Jamesu??» Upitala sam Merry.

«Stavi ruke na njegovu ranu, zatvori oci i pomisli na nesto lijepo.»

Napravila sam kako mi je Merry rekla i uspjela sam. Wow!! Sama sam se sebi cudila.

«Otidite si spakirati stvari, a ja cu vas cekati na ulazu u Zabranjenu sumu… i Aqua»

«Da??»

«Povedi i svog brata.»

Pozurili smo spakirati stvari. Uzela sam ruksak i utrpala par vaznih stvarcica. Spustila sam se u drustvenu gdje su me cekali James i Danny. Pozurili smo u Zabranjenu sumu. Ondje nas je po dogovoru cekala Merry. Vodila nas je sve dublje i dublje u sumu. Zacula sam neko sustanje. Okrenula sam se i vidjela kako se nesto u grmlju mice. Odjednom su iz grmlja iskocila dva zombija. Merry se brzo okrenula i skoro bacila neku kletvu na zombije , ali ju je James u zadnji cas zaustavio.

«Ne, Merry stani!!» viknuo je.

«Sto??» upitale smo Merry i ja u isti glas.

«To su Ann i Ray!»

«Tko?» upitala je Marry.

«Nasi prijatelji »odgovorila sam.

«Povedite ih s nama! U proslosti ce ponovo biti normalni jer kad putujes kroz vrijeme, sve se mijenja, a u ovom slucaju kletva ce prestati djelovati.»

«Ok» rekli smo Danny, James i ja.

PUT U PROSLOST
James je vukao Ann i Raya za nama. Stigli smo do jednog brda. Na njemu je bila ista ona bljestavo zelena svjetlost kao i kada smo prvi put vidjeli Merry. Sto smo se vise priblizavali to je vjetlost bila jaca. Dok smo stajali do te svjetlosti Merry nam je je objasnila da je to vremeplov. Usetali smo jedan po jedan u vremeplov. Osjecala sam se kao da me netko vuce za noge, kao da padam.

«Slijecemo!!» viknula je Merry i ubrzo smo popadali na tlo. Ustali smo. Ray i Ann opet su bili normalni. Neka zena nam se priblizila.

«Tko je to??» pitala sam Merry.

«To je Sarlena.»

«Drustvo. Khm…onda imamo veliki problem.» rekla je Ann.

«A zasto??» pitao je Danny.

«Jer se jos jedna Sarlena upravo priblizava na metli!!» rekla je Ann i uperila stapic prema pravoj Sarleni tj. onoj iz buducnosti.

Image Hosted by ImageShack.us


P.S.Sorry ljudi ali stvarno nemam vremena javiti za post!!
Kiss


13:51 | Komentari (36) | Print | ^ |

petak, 20.07.2007.

...

--- When you're down & lost along the way, just tell yourself I, I'll be ok...---

Slijedili smo Hagrida sve do Zabranjene sume. Usetao je medu borove. James je potrcao za njim, ali se odjednom zaletio u nesto. Opipao je prostor izmedu borova i promrmljao: «Nevidljivi zid.»

«Samo nam je to falilo. I sto cemo sad??» dodao je.

«A da opet prizovemo Sarlenu?? Mozda ce nam reci nesto o tom Angusu??»

«Nema sanse!! Da ponovo zovemo tu ludu babu! Ne!!» rekao je James.

« Please, zbog mene i ostalih. Moramo to uciniti!!»

« Oh... ok »

SEANSA

Vratili smo se u Hogwarts. Razisli smo se u drustvenoj i otisli po stvari koje su nam bile potrebne za obred.
Pokupila sam nekoliko svijeca, papiric i kredu te odjurila iz spavaonice. Na hodniku sam se zaletjela u Daphne, Daphne Redeye, najvecu glupacu na cijelom svijetu.

«Vidi ti nje kako se zuri! Ej mala kozo kako se zoves?? Ispricaj se!!»

«Ja sam dobila ime Aquamarine po vrlo dragocijenom kamenu,a tvoje ime u prijevodu znaci supljoglava!»

«Kako molim??»

«Da, definitivno supljoglava» rekla sam joj, nasmjesila se i otisla.

Kada sam dosla do Jamesovog i mojeg tajnog mjesta James me nestrpljivo cekao.

«Cekam te vec deset minuta . Pa gdje si tako dugo??» upitao me James.

«U skoli.»odgovorila sam mu jer mi se jednostavno nije dalo sve objasnjavati.

James je kredom na podu nacrtao sotonisticki znak, a ja sam upalila svijece i svaku od njih stavila na jedan krak zvijezde. U sredinu smo stavili papiric.

«Pocnimo», rekla sam.

Stali smo jedno nasuprot drugom i primili se za ruke tako da su tvorile krug. Poceli smo.

«In the DARK and in the SUN when your DREAMS will be GONE she'll be HERE at the NIGHT powerfull WITCH ready to FIGHT!»

Iz papirica se pocela siriti magla. Stisnula sam Jamesovu ruku i ugledala Sarlenino ruzno lice.

«Doolb!!» viknula je i uperila prst prema Jamesu.Na njegovoj se ruci pojavila duboka i duga ogrebotina. Uhvatio se za ranjenu ruku,a Sarlena je nestala. Odjednom se na mjestu gdje je malo prije bila Sarlena pocela siriti bjestava zelena svjetlost. Nisam marila za to, samo sam htjela pomoci Jamesu.

«Jesi li dobro??»upitala sam ga uplaseno.

«Mogu li ja kako pomoci??» zacula sam glas i okrenula se prema svjetlosti. Ondje je bila prekrasna djevojka.

«Tko si ti??» upitao ju je James.

«Ja sam Aquina prabaka, Merope Agatha Riddle!»

--- NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us


P.S. Ljudi sorry ako sam nekome komentirala pod krivim nadimkom jer su se moja "najdraza" braca igrala s kompom. Joj, dok ih se ja docepam...


12:29 | Komentari (34) | Print | ^ |

subota, 14.07.2007.

Keep Right

---Keep Right---

Slijedecih je par dana proslo mirno. Uspjela sam se malo umiriti pa smo James i ja poceli smisljati plan.

1. pokusati saznati sto vise o Sarleninoj proslosti
2. pronaci i zastititi blizance
3. osloboditi prijatelje
4. ...


Zaculi smo kako netko vice i moli za zivot. Nije mi trebalo dugo da shvatim da Sarlena ponovo napada. Potrcala sam prema tom mjestu. Kad sam dosla tamo mogla sam vidjeti samo otvoren prozor i kako netko odnosi malo i bespomocno bice, predpostavljam s prve ili druge godine.

«Osvetit cu ti se!!»vikala sam za Sarlenom.

Cim je ona otisla pocela je tuca. Gotovo da sam mogla vidjeti njeno uzasno lice u oblacima kako mi se obraca...

«To cemo jos vidjeti!!», rekla je, glasno se nasmijala i nestala. Oluja je prestala. Cudno, ali u vezi s njom vise nas nista ne moze iznenaditi.

U KNJIZNICI

«Gle, nasao sam nesto.» rekao je James .

«Sarlena nije uvijek bila takva...»

«Sto???»upitala sam.

«Postojao je neki Angus, valjda njezin muz i nakon njegovog netanka njeno se srce okamenilo. I tu pise da on zivi u...»

«Ljudi??» Troy je dojurio u knjiznicu.

«Daaa???»pogledala sam ga.

«Svi moramo u Veliku dvoranu, Dumbledore nam treba neto reci!!»rekao je u jednom dahu.

James je zabiljezio stranicu i pospremio knjigu. Krenuli smo u dvoranu...

U DVORANI

Dumbledore je rekao kako je nestala jos jedna ucenica s prve godine u Ravenclawu pod imenom Aqua. Imala je slicno ime kao i ja. Sada je sluzbeno, Sarlena zeli mene, ali zasto??? Mucilo me to pitanje.
Tada je Dumbledore rekao kako razmisljaju o tome da zatvore Hogwarts zbog sigurnosti ucenika. Nisam to smijela dopustiti.

James i ja ponovo smo stigli u knjiznicu. Otisla sam po knjigu, ali je nije bilo. Netko ju je uzeo, ali na podu sam ugledala papiric kojim je James zabiljezio stranicu. Podigla sam ga, a na njemu je pisalo DEEP DARK WATER. To je mogla biti samo Ona.

«Sarlena.» rekla sam, a James se zagledao u papiric u mojoj ruci.

Na putu do drustvene nismo razgovarali. James me odjednom povukao iza nekog kipa. Prije nego sam ga uspjela pitati sto je pokazao mi je prstom u McGonagallicu i Hagrida. Kraj njih su stajali blizanci.

«Hagride...» rekla mu je: «...sakri ih u svojoj kuci, bojim se da je ovdje postalo preopasno za njih.»

Hagrid je nato samo kimnuo glavom i poveo blizance sa sobom.

«Slijedimo ih!» sapnula sam i povukla Jamesa u njihovom smjeru.

---NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us


P.S. sorry ljudi, ali stvarno mi se neda javljati za post.
I plz odite na ovu stranicu... Klik!! Ljudi trebaju likove!!!
Kiss


15:17 | Komentari (21) | Print | ^ |

srijeda, 04.07.2007.

.....

---I have to get over it...---

Stajali smo oci u oci s vojskom vampira. Primjetila sam da su svi na celu imali neki cudan znak jako slican onom sotonistickom. Ugledala sam jednog manjeg vampira kako se skriva iza jedne vampirice. Podsjetio me ne...

«To je Sean, to je Sean!», pocela sam vikati.

Istog je trena ona vampirica krenula prema meni, a za njom krdo tj. vojska Sarleninih vampira. Htjela sam pobijeci, htjela sam se izmaknuti, ali sam ostala stajati kao ukopana. Tijelo kao da mi je bilo okamenjeno. Kada je James vidio da se ne mogu pomaknuti sto je brze mogao povukao me k sebi u zagrljaj. Vampiri su se pretvorili u sismise i proletjeli pored nas. Ostala sam u Jamesovom zagrljaju sve dok nisam zacula glasne pozive upomoc.

«Aqua, pomozi mi, molim te!! Aqua!!»

Tada sam vidjela kako vampiri odnose Anduril. Nisam znala kako da joj pomognem i to me totalno shrvalo. Prvo Sean, a sada i moja najbolja frendica. Pala sam. Ostala sam sjediti na zemlji i plakati, a James me pokusao utjesiti i stalno ponavljao: «Naci cemo ih, kunem ti se i osvetit cemo se toj vjestici!»

POVRATAK U HOGWARTS

Na putu prema dvorcu glavom su mi prolazile stravicne misli. Zasto su bas Anduril oteli?? Sto se to dogodilo sa Seanom?? Da li je on postao vampir? James me stalno zapitkivao o tome kako sam i sl. Sarlena je zeljela doci do tih blizanaca pod svaku cijenu, ali zasto?? I zasto otima sve ljude koji su meni dragi? Zeli li ona mene?? Te su me misli jako plasile! Tek sam se tada sjetila svoga brata te sam zaculagrohotan smijeh neke starice. Bila je to Sarlena, nema sumnje...

«Danny!!» vrisnula sam i potrcala prema dvorcu vucuci Jamesa za sobom.

IZNENADENJE

Utrcali smo u dvorac. Nigdje nije bilo ni ucenika ni ucitelja. Odjednom smo iz velike dvorane zaculi Dumbledorov glas i posli u tom smjeru. Kada smo usli u dvoranu Dumbledore nas je pogrdno pogledao i rekao: «Gospodice Riddle, gospodine Slytherin jeste li svjesni toga da kasnite??», pitao je.

«Jesmo i ispricavamo se zbog kasnjenja.»,rekao je James prije nego sam ja stiglaista izustiti.

«Sjednite» rekao je , a ostali su poceli pricati pa se glasno izderao: «Tisina!!»

Sjeli smo, a ja sam pogledom trazila svog brata, ali ga nisam mogla pronaci.

«Ucenici...» poceo je Dumbledore: «Danas su u skolu provalili vukodlaci i tijekom napada nestalo je nekoliko ucenika.» Duboko je udahnuo i nastavio: «Nestala su dva ucenika iz Slytherina i jedan iz Griffindora.»

«Nestali su...» jos je jednom udahnuo: « Raymond Daniel Roberts iz Griffindora i Emily Davis i Danny...»

Nisam ga vise cula, sve mi se zavrtjelo cim je izgovorio ime Danny.

«Thomas iz Slytherina! I ucenici... molim vas cuvajte se!» dovrsio je.

Odahnula sam. Moj brat nije nestao.

«Aqua, Aqua» James mi je mahnuo rukom ispred lica.

«Sto??» upitala sam.

«Ray je nestao!»

«Sto?? To nije moguce!!» vikala sam.
«Moramo naci te blizance i zauvijek zavrsiti taj kaos!»

---NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-04


22:38 | Komentari (47) | Print | ^ |

srijeda, 27.06.2007.

If i get up... i might fall back down again...

---New worries...---
Istrcala sam iz dvorca. Anduril i James isli su za mnom. James me stalno cudno pogledavao, ali sam se pravila da ga ne vidim. Anduril mu je prisla i nesto sapnula u uho (vjerojatno nesto o Sarleni!). Iskreno nije me bilo briga samo sam zeljela izbjeci navodnoj kletvi o ponavljanju povijesti. Tako zamisljena zaletjela sam se u nekoga. Sto sam brze mogla izustila sam: Oprosti! , i podigla pogled. Ondje je stajala Kelly.

«Nema veze, i u vezi s onom Sarlenom... »

«Sto, sto s njom?? » ,prekinula sam ju.

«Pa malo sam se raspitala o njoj i u nekim knjigama pise kada bi ju se prizvalo nekom seansom i kada bi ona izgovorila svoje ime jedno bi zivo bice umrlo, a neki su nestali i nikada nisu nadeni. Njena se pokcerka zvala Rose i moglo ju se prepoznati po crvenoj ruzi u kosi. Bila je princeza svjetlosti i zato ju je Sarlena mrzila. Dakle predpostavlja se da je ubila nju i njenog muza te ih zakopala duboko u Zabranjenoj sumi. »

«Hvala ti, ali sad stvarno moram ici! » ,rekla sam i odjurila prema sumi. Ovaj je put i James slusao razgovor i mislim da je tek tada shvatio o cemu se zapravo radi.

Mnoga su mi se pitanja motala po glavi. Je li Sean stvarno mrtav??? Ili je mozda nestao, zauvijek?? Jesu li oni ljudi koje sam vidjela bili Rose i njen muz???

---KASNIJE U SUMI---

Spustio se mrak, a mi smo zalazili sve dublje u sumu. Anduril je izvadila svjetiljku i malo osvjetlila prostor. U daljini sam ugledala puteljak i nesto crveno na njemu. Nisam dobro vidjela sto je , ali sam krenula u tom smjeru. Prvo sam mislila da je to krv, ali kada sam se dovoljno priblizila vidjela sam crvene latice ruza. Slijedila sam latice i tada se prisjetila prizora s ruzom od prosle noci te razgovora s Kelly.

«To je Rose!! » , uzviknula sam odjednom. Anduril i James su me zacudeno gledali.

«Tko?? » ,upitala me Anduril.

«Rose, nju sam jucer vidjela i ona nam je ostavila ove latice kao trag!! »

Trag ruza vodio je do nekakvog hrama. Oko njega se uzdizalo trnje i crne ruze. Stigli smo do ulaza, a na njemu se nalazio ogroman kamen. Iznutra se cula tiha glazba. James je bacio caroliju na kamen podigao ga i odbacio na drugu stranu. Usli smo unutra. Ugledali smo dva lijesa, a ispred njih su plesala dva duha. Zena sva u bijelom s crvenom ruzom u kosi i muskarac u crnom.

«Rose?? » , upitala sam, a zena se okrenula u mom smjeru.

«Molim te nemoj dopustiti onoj vjestici da mi ubije djecu!! Molim te, molim te!! » ,plakala je Rose.

«Necu, necu. », pokusala sam je utjesiti.

«Budite tiho , cujem nesto. » , rekla je.

«Sto?? » upitali smo.

«Oni dolaze!! Bjezite, bjezite!! Spasite se!! » povikala je.

Nato su ona i muskarac usli u svoje lijesove. U tom nas je trenutku zabljesnula jaka svjetlost. Trenutak poslije vec smo bijezali prema izlazu. Vani je nebo bilo crno i tmurno. Odjednom sam ugledala nesto u zraku. Islo je ravno prema nama. Trcali smo prema puteljku. Ispred puteljka bio je kamen kojeg je James ranije bacio. Zaprijecio nam je put. Nije bilo izlaza. Okrenuli smo se. Bili smo okruzeni vampirima tj. Sarleninom vojskom.


---NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-06-27


22:40 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 22.06.2007.

...I love walking... In the rain... Because no one knows... I'm crying...

---Scary Night---

Otrcala sam u smjeru vriska. Ostali su krenuli za mnom. Kada smo stigli vidjeli smo uplakanu djevojku koja nije odvajala pogled s jezera. DEEP, DARK WATER. Odmah sam okrenula glavu u tom smjeru. Imala sam sto i vidjeti. Sean, klinac koji je imao vizije o Sarleni upravo je potonuo. U trenutku kada sam pokusala skociti za njim Ray me uhvatio.

«Nemoj... sto ako je to njena zamka... sto ako ti se nesto dogodi??? Njemu ce biti dobro... vjeruj mi!!»rekao je.

Nakon tih rijeci okrenula sam se prema djevojci. Bila je to Black Lightning bezimena cura i onaj vrisak je najvjerojatnije bio njezin. Tiho je plakala. Sjela sam pokraj nje i pokusala je utjesiti.

«Zasto?? Zasto bas on???»neprestano je ponavljala.

«To nitko nije mogao sprijeciti...»rekla sam.

«Zasto...Zasto moj brat??»

«Tvoj brat???»zbunjeno sam upitala.

«Da. Odvojili su nas nakon rodenja i sada kad sam ga konacno nasla ne smijem ga ponovo izgubiti!!»

Sad sam razumjela zasto se ona onako ponasala. Bila je sutljiva, povucena.... ali samo zato sto je u sebi potiskivala tu tajnu. Uspjela sam je umiriti. Konacno smo dosli natrag u Hogwarts. Svi su brzo otisli u spavaonice i zaspali jedino sam ja bila budna i razmisljala o svemu sto se dogodilo proteklih nekoliko sati. Nakon nekog vremena pogledala sam kroz prozor. Bilo je nevrijeme. Kraj jezera sam ugledala dvoje ljudi. Zena je u jezero bacila jednu crvenu ruzu. Odjednom su samo nestali. Ali kako??? Zbunjeno sam gledala kroz prozor tako da nisam vidjela kako me moja best frendica Anduril zabrinuto gleda.

«Hey... kako si?? Cula sam sto se dogodilo.» zapocela je razgovor.

Nisam vise mogla izdrzati. Ispricala sam joj sve od smog pocetka. Gledala me u cudu, ali mi je obecala pomoci.

SLIJEDECEG JUTRA

Slijedeceg dana Anduril i ja pokusale smo naci Kelly. Pretrazile smo gotovo cijeli Hogwarts dok je nismo pronasle. Bila je u knjiznici i citala neku knjigu o crnoj magiji. Pozurile smo do nje.

«Bok Kelly mogu te zamoliti za jednu uslugu??»

«Pucaj!!» rekla je.

«Znas li koju poznatu vjesticu cije ime glasi Sarlene Death Moonli... nesto i sto znas o njoj??»

«Postoji Sarlene Death Moonlight. Prema legendi ona je bila najmocnija vjestica u povijesti magije. Zivjela je u velikoj staroj vili pokraj mocvare u kojoj je navodno utapala malu djecu i nakon sto bi im tijela istrunula vadila bi kosti i jela ih sto ju je navodno odrzavalo na zivotu. Njena polukcerka imala je dvoje male djece koju je Sarlena mrzila. Svaki puta kad bi se nasla sama s djecom koristila bi priliku i mucila ih. Kazu da ih je cak pokusala utopiti. A neki tvrde iako je Sarlena mrtva da ce se vratiti i da ce se povijest ponoviti, no to su samo puste price!!»

«Ok, puno ti hvala!!» rekla sam u jednom dahu i zajedno s Anduril odjurila iz knjiznice.

Otrcala sam u spavaonicu i pocela sam pakirati neke stvari. Nakon sto sam sve uzela otisla sam do Jamesa i rekla mu da se spremi.

«Kamo se tako zuris??» upitala me Anduril.

« Vracam se u sumu!! Necu dopustiti da se povijest ponovi!!»

---NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us


17:12 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 19.06.2007.

Everything's changing

---Dead eyes see no future, but then again...---

«Forgive, sounds good...forget, I'm not sure I could...They say...»pjevusila sam. Normalno to nikad ne bih ucinila sama pred hrpom ljudi. Uz mene je bio kao i uvijek moj best friend James. Sjedili smo na nasem skrivenom mjestu u ukletoj kuli. Tako su to mjesto zvali oni koji nisu znali kako je carobno i oni koji se zbog uzasnih prica o njemu nisu usudili ni prici tom mjestu.

«James??»prekinula sam pjevati,a nazalost i njegovu svirku na gitari. Skrenuo je pogled prema meni, a ja sam ga samo tuzno pogledala.

«Imas li jos onu snimku? Onaj razgovor sa onom mrtvom zenom koja je neprestano vrijedala sve ljude i zivot??»

«Mislis na onu vjesticju ludaru opsjednutu sa smrti??»

«Pa...da....»

«Zasto?? Nesto se dogodilo?? Hey... uvijek mi sve govoris?? Sto je bilo... i da znas da sam primjetio ba nisi bas najbolje ovih dana.»

«Imala sam jedan san u kojem.... ma nije to sad vazno!! Imas li jos uvijek tu snimku ili nemas??»

«Znas da cuvam sve snimke s...»

«...tvojih nadnaravnih razgovora.»dovrsila sam umjesto njega. Bilo je to nesto sto je cesto govorio.

«Mozemo ga poslije preslusati?? Plz stvarno mi treba.»

«Ok,ali...»

«Super!! Onda se nademo u sumi oko jedanaest.» rekla sam i odjurila. Iskradanje nam je uvijek bilo omiljeno. Od prve godine do sada obozavali smo ga.

NA PRORICANJU

Dosla sam u ucionicu i sjela pokraj Belle i Sapphie. Pozdravila sam ih i pozvala samnom i Jamesom u sumu. Bile su izvan sebe. Sapphie je cijelo vrijeme pricala o tome kako ju zivcira Daphne Redeye i njezine "sljedbenice". One su plasticne, a tko god bi ih opisivao to bi ucinio pomocu jedne rijeci: barbike. Profesorica Trelawney prekinula nas je u tracanju i rekla Belli da mi mora proricati sudbinu.

«Kako uzbudljivo!!» uzviknula je Sapphie iritirajuci profu.

«Tisina!!» izderala se Trelawneyca tako da su skoro popucali prozori.

«Gospodice Malfoy nastavite.»

Bella je uzela salicu i malo je dulje promatrala.

«Smrt»rekla je: «da definitivno smrt» isprepadala me tim rijecima. Otisla sam sa sata, pobijegla... Trceci kroz hodnik zaletjela sam se u Raya - najzgodnijeg decka na svijetu. Nakon kraceg ispricavanja i razgovora pozvala sam i njega u sumu. Samo mi se nasmjesio i rekao da ce doci. Bila sam u sedmom nebu. Imam Raya. Jej!!!

TE VECERI

Bella, Sapphie i ja krenule smo prema sumi u 10 sati. Uspjele smo izaci iz skole da nas nitko nije primjetio ili smo barem mi tako mislile. Dosle smo do sume, a Bella je stalno govorila kako nas netko prati. Nitko joj nije vjerovao. Sjedile smo na dogovorenom mjestu pola sata. Netko mi se prisuljao iza leda i stavio mi ruke preko ociju. Vrisnula sam i okrenula se. Bili su to decki.

«Jeste vi normalni?? Hocete da zbog vas dobijem srcani??»

«A sto je tebi?? Znas da bi nas sad netko mogao otkriti jer je cuo tvoj "glasic"??? »rekao mi je Ray.

«Dosta svade» rekla je Sapphie« Pocnimo vec jednom» nadopunila ju je Bella.

James je uzeo nekakvu spravicu kojom je snimio razgovor. Objasnili smo drugima sto moraju raditi. Sjeli smo u krug. Izmedu svakog od nas bila je jedna upaljena svijeca. Primili smo se za ruke koje smo drzali iznad svake svijece. James je pustio snimljeni razgovor i poceli smo ponavljati DEEP, DARK WATER. Nakon nekog vremena pojavio se duh ONE zene. Tek sam joj tada vidjela pravo lice. Izgledala je kao vjestica. Dugi nos, ruzno lice i sl.
Pocela sam razgovarati s njom, a drugi su zatvorili oci...

«Derista jedna sto hocete??» izderala se istog trena, ali sam ju samo ja mogla cuti.

Nisam oklijevala pa sam odmah presla na stvar.

«Zasto zelis ubiti onu djecu??» vikala sam.

«Koju djecu pa ima ih mnogo?!?»

«Ne pravi se luda!! I tko si ti??»

«Ja sam najbolja, najljepsa, najmocnija, jedna i jedina Sarlene Death Moonli...»

Zacuo se neki sum i vrisak. Svi smo se okrenuli u smjeru vriska i istog je trena vjestica nestala. Seansa nam je propala. Odmah sam potrcala prema tom mjestu.
Ali ciji je to vrisak bio?? Da li nas stvarno netko pratio??

---NASTAVIT CE SE---

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ako zelite biti lik u prici ostavite mi:
1. Ime i prezime u prici.
2. Dom.
3. Tko vam se svida (ako zelite)
4. Zelite li mi biti prijatelj ili neprijatelj.


20:43 | Komentari (13) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.06.2007.

The words I say and I don't mean, but you are my everything....

---Cursed twins or...---

Prva stvar koju sam vidjela nakon sto sam se probudila bio je Dracov spicasti nos i njegove oci kako bulje u mene.
«Kako si?? Sto se dogodilo??» poceo me gnjaviti pitanjima.
Prije nego sto sam uspjela ista progovoriti pocela sam iskasljavati vodu.
Svi su me gledali u cudu, a Pansy je samo stajala sa strane i zabrinuto mi prisla.

«Ima li ova voda veze sa tvojim snom??»tiho me upitala.

«Da.»bilo je to jedino sto sam joj u tom trenutku mogla reci.

«Kakvim snom??»Draco se ubacio u razgovor.

«Pozurite, zakasnit cete na sat!!» doviknuo nam je Crabbe.

«Reci cu ti poslije.» bilo je sve sto sam mu rekla.

Taj sat imali smo obranu od mracnih sila sa griffindorima. Sjela sam kraj Hermione. Malo smo razgovarale o snu,a onda sam se ponovo izgubila. Sve sto sam mogla cuti bilo je DEEP, DARK WATER. Ponovilo se tako par puta, a onda visenisam bila u ucionici. Nasla sam se oci u oci sa nekim djecakom. Gledao me tuzno i bespomocno. Kada sam pogledala uokolo nalazili smo se pokraj stare kuce sa mocvarom. Samo jedan pogled prema mocvari.... Vidjela sam zenu s malim djecakom... pokusavala
ga je utopiti... Ne,ne opet...bilo je jedino sto sam mislila. Sve se ponavlja kao u snu, ali cini se tako stvarno...

«Please, please save me!! Save my brother!!! Help us!!!» tanki uplakani glasic trznuo me iz mojih misli. Pogledala sam u djecacica i rekla: «Sve ce biti dobro. Pomoci cu vam»

Potrcala sam prea zeni i odgurnula je od djecaka. Pokusala sam ga izvuci na sve nacine. Zena mi se ponovo priblizila. Izvadila sam stapic i uperila ga u nju. Ona se nasmijala i rekla: «Moj svijet, moja pravila». Moje carolije nisu upalile. Cvrsto me primla za ramena i odgurnula u mocvaru. Pocela sam tonuti. Brzo sam uhvatila ruku malog djecaka i skrenula pogled na drugog kojeg je zena vukla prema staroj kuci. Glasno sam viknula: «No!!!» i potonula jos uvijek drzeci djecakovu ruku.

«Aqua sto ti se dogodilo??? Vec cijelu vjecnost sjedis tu i buljis u isto mjesto, a sad odjednom histericno vices!!!»

«Oni ce umrijeti, oni ce umrijeti...Ne!!!!!» vikala sam kroz plac.

«Gospodice Granger izvedite gospodicu Riddle na zrak!»rekao je Snape i nastavio pricati. Hermiona i ja izasle smo iz ucionice i Hermiona me zabrinuto upitala:

«Tko ce umrijeti?? Aqua jesi li dobro??»

«Blizanci!! ONA, ONA CE IH UBITI!!!!»rekla sam jos uvijek placuci.

Hermiona me uspjla smiriti i sve sam joj ispricala.

KASNIJE TE VECERI


Na veceri sam sjedila kraj Pansy, prekoputa Dracoa koji je stalno saputao sa Crabbom i Goyleom. Nisam mogla jesti. U glavi mi je bio samo mali glasic i ponavljao je: «Help us!!» Ustala sam i krenula u drustvenu. Za mnom je krenuo Draco.

«Sto ti je?? Ponasas se jako cudno. Hey, cujes ti mene??»

Istina je nisam ga cula. Misli su mi lutale i po glavi su mi se vrtjele svakojake cudne stvari.

«Ha?? Nisam te cula.»

«Pa sta se dogada s tobom?? I...i o kakvom je to snu pricala Pansy... I, i sto...»vise ga nisam mogla cuti. Zaokupio me jedan prizor. Vidjela sam Hagrida.... sa dvoje male djece.

«Help us» prepoznala sam taj glas. To su bili djecaci. Netko ih pokusava ubiti, ali tko i sto oni rade tu??

«Moramo ih sakriti!!»rekla je McGonagallica kada joj je Hagrid predao djecu. On je samo klimnuo glavom i nekamo odjurio.

Tko su oni i tko je ona zena?? Zasto ih zeli ubiti?? Sto oni rade u Hogwartsu??

---NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us


10:59 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 17.06.2007.

Hello to world, again I woke up and cried a sea of tears

Ova prica pocinje kada jedna nova ucenica,Aquamarine iz Australije stigne u Hogwarts.Prica je kao i sve druge, ali glavni lik je- Aquamarine Lily Riddle. Ucenica je prebacena u Hogwarts zbog svojih "nadnaravnih" sposobnosti, razgovaranja sa mrtvima te komunikacija sa raznim bejacima nepoznatim bicima. Sada je proslo vise od deset godina kada se ta ucenica skolovala u Hogwartsu. Netko je pretrazivao Filchovu sobu zapljenjenih stvari. Tamo je netko pronasao dnevnik jedne Slytherinke. Bio je zakljucan.
«Alohmora!»
Otkljucali su ga i poceli citati......
Govorio je o petasici na godini s najpoznatijim ucenicima Hogwartsa u to doba. To su naravno bili Harry Potter i njegova druzina te Malfoy i njegova druzina. Aqua je ucinila nemoguce. Spojila je nespojivo, spojila je- Malfoya i Pottera kako bi uz njihovu pomoc nadvladala one duhove i mrtvace u njenoj glavi. I dakle oni su pročitali uvod (sada ovo o cemu govori). Uzeli su dnevnik i poceli citati ga u Slytherinskoj drustvenoj protoriji. Dnevnik je pocinjao...


---That voices are killing me, again---

"Opet sam se probudila sva mokra nakon istog sna. Svi su jos spavali pa sam odlucila otici u drustvenu. Sjela sam i pocela razmisljati o snu. Nakon nekog vremena u sobu je usla zabrinuta Pansy.

«Pa gdje si ti, znas da sam izludila od brige?!?»

«Pansy daj se smiri pa ti dobro znas da uvijek ustajem prije tebe i da te uvijek cekam u drustvenoj!!»

«Aha, ali ipak...»

Tada je Pansy stala pricati. Ja sam buljila u kamin jos uvijek razmisljajuci o snu. Odjednom am ugledala ruku ispred lica. Trznula sam se i Pansy je opet pocela s pitanjima.

«Si ti dobro???»

«Jesam... pa znas ima jedan san... sanjam ga vec tjedan dana, a cini se tako stvarnim ko da ce se svaki cas dogoditi.......I...I ti glasovi me proganjaju...»

«Pa hoces mi reci o cemu se radi??»

«Ne znam odkud da pocnem...»

«Od pocetka, od pocetka!!!»

«Ok!! Evo... pa znas onu moju tajnu sa komunikacijom s drugim svijetom... Svake noci vidim neke ljude... jednu zenu koja izgleda kao neka bozica, sva u bijelom i jednog muskarca u crnom,a iz njega kao da zraci neizrecivo zlo...kada se oni krenu poljubiti sve mi se zamagli i pocnu se mjesati boje. Nakon toga vidim rusevine nekakvog hrama... onda me zablijesne bljestavo bijelo svijetlo... i odjednom se stvori neka zena koje zeli dva djecaka potopiti u mocvari i govori o nekoj kletvi, a najgore je sto sam s tom zenom razgovarala na jednoj seansi... Ona je mrtva, ali izgleda kao da zeli ubiti dva ziva bica!!! I stalno ponavlja DEEP, DARK WATER... i nakon toga vidim sebe kako tonem u mocvari...»

Prije nego sto sam dovrsila u drustvenu su uletjeli Malfoy i naravno za njim Crabbe i Goyle raspravljajuci o nekim nevaznim stvarima. Dosli su do mene i Pansy

«DEEP, DARK WATER, DEEP, DARK WATER» cula sam glas u svojoj glavi. Vise nisam mogla kontrolirati svoje tijelo. Slika mi se zamaglila. Vidjela sam samo obrs lica ONE zene i onesvjestila se. Poslije toga samo sam osijetila kako mi voda ulazi kroz usta i nos. Tonem, tonem... Bas kao u snu...


---NASTAVIT CE SE---

Image Hosted by ImageShack.us




19:45 | Komentari (5) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.